|
|
|
sij |
vel |
ožu |
tra |
svi |
lip |
srp |
kol |
ruj |
lis |
stu |
pro |
FIS World Junior Championships 2005.
25.
4.
2005.
-
FIS snowboard juniorsko svjetsko prvenstvo, ove se godine održalo u švicarskom Zermattu, u razdoblju od 18.-25.04.2005. Prvenstvo je trebalo biti održano početkom travnja u Arosi, također u Švicarskoj, no otkazano je zbog lošeg vremena.
Hrvatsku su predstavljali ovaj put : Matija Dukić, Marko Dukić, Vid Barić,Nikola Vrhovec,Ana Rumiha i Anja Štefan. Morena Makar morala je odustati oda natjecanja radi obaveza na fakulktetu,dok Toni Jelenić nije nastupio zbog ozljede.
(Klikom na sliku ona će se povećati)
I tako smo mi krenuli jednog nedjeljnog (ili subotnjeg?) jutra u nepoznate krajeve i nove avanture. Bez problema stigli smo do riječkog kolodvora, pokupili dio ekipe iz Zagreba (Nikola aka Chad, Ana) .I tako krenuli smo put Zermatta. Standardno, svaka pumpa u Italiji bila je naša. Kod Venecije, gužva kao i uvijek, pa smo i tamo malo zastajlali. Posebno nas je iznenadila talijansko-švicarska granica koja je smjestena na početku nekog planinskog puta i neodoljivo podsječa na izbjeglički kamp.Kroz Švicarsku smo se nagledali free-climbera, potoka, rječica, životinja... Neki su se kasnije hvalili da su čak vidjeli i Heidi, ali ta informacija je prilično upitna.
Stigli mi tako pred Zermatt, u grad Tasch, iz kojeg smo vlakom
trebali stiči do Zermatta (posto se do tamo ne moze autom). Odmah smo se, po cijeni karata za vlak, uvjerili da je Zermatt skup grad. Nakon što smo se iskrcali iz vlaka, slijedi odlazak prema Matterhorn Hostelu, gdje smo bili smješteni s Belgijancima. Bili su tu i naši stari prijatelji s Dječije Olimpijade i Topolina.Glavni domačin u Hostelu je bio neki totalni styler, ali mu sobe baš i nisu bile neke.
Idući dan u Race office-u pokupili smo karte i bibove, i krenuli na prvi trening Snowboardcrossa. Međutim velika magla se nadvila nad planinu, pa su sve aktivnosti odgođene za sutradan. Opet je bila magla, trening je bio kako-tako održan, a dan poslije je trebao biti održan contest. Na dan contesta, vrijeme odično, sunčano, savršeno... Staza je bila prilično teška, a izgledala je otprilike ovako: nakon dropa, dva table-a u lajni, zatim
najteži bank na stazi, strm, leden i dug, onda jedno 3 manja table-a pa opet bank, onda kicker, pa dva wave-a, opet bank, pa veliki table, pa bank, pa još par bankova, wave-ova i table-a a onad zadnji kicker pred cilj, na kojem se letilo jedno 10 m u daljinu, ako ne i vise. Nažalost, velika nesreća i tragedija pogodila je hrvatski tabor (kako loše). Matija Dukić., u snowboard svijetu poznatiji kao Duk, pao je na treningu snowboardcrossa pred contest, na zadnjem table-u, na glavu. Nesretnik (haha) je imao potpuni blackout, nije
se ničega kasnije sjećao, pa je helihopterom prebačen u lokalnu bolnicu. I tako smo ostali bez jedinog predstavnika u Big Airu. Iduči dan smo ga pokupili iz bolnice, a ostatak tripa odlezao je u Hostelu.
I cure i dečki bili su dobri u crossu, nitko nije bio zadnji(ps.pohvale Ani Rumihi) pa smo zadovoljno otišli u Hostel. Iduči dan bio je trening pipe-a. Tako smo malo trenirali pipe, skupa s malim Lukom, janezom s Topolina. Nakon treninga, još smo se malo vozili po gradu i po lokalnom skate parku,.
Pipe contest, opet je prosao “prilično dobro”, cure su nažalost bile zadnje, jedna za drugom, ali su zato dečki «uništili» i pustili mađara i belgijanca za sobom. U subotu, na dan natjecanja u Big Airu, na kojem nije vozio nitko od naših malo smo se kruzali i snimali.
Navečer je bio predobar snowboard party u lokalnom disku,
hrpa stylera se okupila, bila je tu i jedna stanga, a posebno me se dojmila ekipa koja se s drugog kata diska bacala na štangu, i onako u stilu vatrogasca Sama spustali se do prvog kata.
I to je to, u nedjelju (ili u ponedjeljak?) puni dojmova smo,ispračeni kišom, krenuli kuči. Možda sam malo dane odlaska, polaska, contesta i treninga pomiješao, ali sve važnije što se dogodilo u tih 7 dana je napisano. Ispričavam se ako sam propusto neke dobre događaje, ali malo je previše toga bilo pa sam možda nešto ispustio.
Posebne zahvale Mikiju koji nas je vodio na ovaj trip i marljivo trčao po team captain meetenzima, ekipi koja je išla i svima koji su omogučili da se na ovaj trip ode.Pozdrav Moreni i Toniju i do sljedećeg tripa...
REZULTATI